Prekršajni postupak

Prekršaji su povrede javnog poretka, društvene discipline ili druge društvene vrednosti koje nisu zaštićene Krivičnim zakonikom ili drugim zakonima.

Prekršajni postupci, iako na očigled bezazlena vrsta postupaka u sudskoj praksi, danas je veoma česta i rasprostranjena u svakodnevnom pravnom životu. Prekršaji  su blaže  povrede određenih društvenih vrednosti od krivičnih dela i njih prati slabija društvena osuda (lakša sankcija). Iako su ovi postupci naizgled bezazleniji od krivičnih postupaka i jedni i drugi kao rezultat imaju presudu.

Pored presude, okrivljeni se u prekršajnom, kao i u krivičnom postupku sreće sa činjenicom da osuđujuća presuda ostaje u evidenciji sudova i policije, te zbog toga svaka sledeća presuda izaziva strožu osudu i kaznu od prethodne.

Zbog svega navedenog advokat Nikola Travica savetuje svakog okrivljenog; kako u krivičnom, tako i u prekršajnom postupku, da ima branioca, kako bi lakše dokazao sve činjenice koje su dovele do pokretanja ove vrste postupka.

U praksi se pokazalo da se sudovi iako naizgled jednako, ipak drugačije ophode prema pravno neukim strankama i onim strankama / okrivljenim licima koja imaju advokata – branioca u ovim postupcima, iako okrivljeni u prerkršajnom postupku ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere. Sud je dužan da okrivljenog prilikom prvog ispitivanja pouči o pravu na branioca.

Zakon o prekršajima kaže da je branilac ovlašćen da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti sam okrivljeni, ali razlika je upravo u pravnom znanju.

Ne može pravno neuka stranka da preduzima radnje za koje ne zna ni da postoje.

 

Send this to a friend